Zovem se čekanje tebe !

Good girl gone bad .

04.02.2013.

Mi nismo mi.

Osjeća se tvoje odsustvo.Praviš se da si tu, da me želiš i da me sanjaš.A to nije tako.Ti si samo prividan, nestvaran i vanzemaljski.Učinila sam te savršenim jer sam željela da budeš savršen.Jer nijedan to nije bio do sada.Nisi ni ti.Shvatila sam.Ne moraš se više truditi.Dovoljna je jedna riječ.I ja idem.Idem, ako želiš i bez pozdrava.Tako bi bilo najbolje. Pamtit ću sve svoje nadimke koje si mi dao.Pamtit ću način na koji si mi milovao kosu i provlačio prste kroz nju.Pamtit ću sve naše gluposti.Sitnice.Pamtit ću svaki osmijeh koji je završavao na mojoj usni.Pamtit ću i tvoje uzdahe, i tiho šaputanje moga imena. Pamtit ću i duge šutnje.Moje.I tvoje. I prvi i jedini pokušaj svađe.I prvo iskustvo ispod postelje zaborava.Sve ću da pamtim. Bio si dobar, dragi.Možda i najbolji do sada.Ako želiš,idi, neću te zadržavati. Puslica će biti dobro.

01.07.2012.

Back it up.

Prođoh opet istim mostom, gledajuć u daljinu bljeska plavetnog neba. Sama. Bez tvojih šapata na uho i osmijeha na rubu poljupca. Sad tu neki novi klinci hrane ribice, usnule u zaboravu iste rijeke, koja čuva naše tajne i ukradene uzdahe. Fališ ti tu. Fališ da ti popunim prazninu ispod desne miške. Da ti mirišem košulju koja treperi od kuckanja srca. Fale i jeftini folovi kojim si me kupovao. I ezan se čuje. Jedan sat. Crkva je davno odzvonila. Mirno je tu sve, samo će se ptice čuti, a srce će da kucka nekoj drugoj na uho, dok je budeš posmatrao usnulim, plavim očima. Voli je! Kao što mene nisi.

01.07.2012.

Slow motion.

Noć. Šetali smo zagrljeni pokraj usnule rijeke, koja je odvlačila u neke nepoznate predjele, samo svojim postojanjem. Divan odsjaj u njoj podsjećao je na bisere rasute ogrlice, klizeći niz grudi prelijepe i čedne djevojke. Zapravo, zašto smo mi tu?Da bismo opet započeli neku divnu priču kojoj će svakako doći kraj? Ili, pak, da bismo koji put ubrzali rad srca jedno drugom?Valjda o tome ne bi trebalo razmišljati. -Prepusti se trenutku, i uživaj - rekao je. Ne znamo ni kamo hodimo, ni čemu da se nadamo. Sve naše misli zastanu u momentu kad nam se usne dotaknu i ne postoji ništa. Ni prolaznici koji nas posmatraju, pokušavajući da sa naših pokreta otkriju ko smo, odakle dolazimo, i šta radimo tu. Na mjestu gdje više ni rijeka nema ime, niti se zna broj bisernih kapi koji nam obasjaju oči i probude u nama čežnju. Čežnju za mir, radost i ljubav. Ne postoji ni to. To je samo prividna slika trenutka koji se više neće ponoviti. Zagrljaja čije se jačine nećemo sjećati. Umrijet će i radost i mir. A ljubav ? Više nećemo znati šta je to ljubav. I šta je to ljubav, zapravo ??? Kako je spoznati, otkriti? Kakvim koracima ona stiže? U koje doba dana ili noći ? Na kojem mjestu? Rijeka. Most. Ulica. Broj. Nema ih više! Niti sam bila "tvoj neko", niti si bio moj. A ipak si falio, u svakoj ulici, na svakom sljedećem mostu ljubavi, pored svake rijeke.

13.02.2012.

Na neke stvari te prosto i ovaj život natjera.

Otvorio si vrata svoje sobe.Ušla sam.Prvo što sam uočila bile su dvije svijeće koje su stajale na tvom radnom stolu, tik tu do kreveta.Obasjale su crvene zavjese i dale nekakav poseban ugođaj sobi koja baš i nije nešto prostrana i lijepa. U tom trenutku se činila kao sav moj svijet. Stajao si iza mene i zagrlio me oko struka privijajući moje slabašno tijelo uz tvoje krupne grudi. Jačine tog stiska se baš i ne sjećam, nekako kroz maglu. Ali je bio dovoljno jak da me okrene tebi i prepusti tvojoj mašti na volju. Rekao si mi da me voliš. U tom momentu nisam znala pravo značenje tih riječi. Ti si bio prvi koji mi je to rekao. A ja sam bila tek malena djevojčica koju je mogla kupiti kita cvijeća ukradena iz komšijinog vrta. Ne znam, primjetila sam da sam se tada drugačije smijala. Da sam drugačije češljala kosu i nanosila šminku posve na drugačiji način. Onako kako se tebi sviđalo. Možda je to bio moj način da pokažem ljubav. Željela sam da taj momenat u kome su nam srca kucala kao jedno dok si mi oduzimao dah poljupcima svojih lijepih usana, boje višnje, traje vječno. Ali nije potrajao tako dugo. Za mene se činilo kao da je svijet stao. A možda i jeste, jer i sada, nakon dugo vremena poželim taj tvoj stisak. Stisak čije se jačine ne sjećam. Poželim poljubac tih vrelih usana da osjetim na svojim. Poželim da budem nečija kao što sam tvoja tada bila. Jer me, dovraga, niko nije imao kao ti. Bila sam tek malo pile, koje je tek izašlo iz svoje ljušture, okružena ljudima, za koje sam mislila da su dobri. A ne, u svemu tome, samo si ti bio dobar. Ništa više. Sada stojim sama, na mnogo boljim pozornicama od te tvoje sobe. Sa mnogo ljepšom frizurom i šminkom. Ali nijedan saputnik nije kao ti. Nijedan me ne voli onako kako si me ti volio.Nijedan ne zna da mi oduzme dah usnama, kao ti.Niti može učiniti da osjetim uzburkanu krv kako mi teče žilama. Srce, kucka nekako već. Ali nikad neće više kucati kao tu, u tvojoj sobi.

12.02.2012.

Poezija.

http://www.crtice.com/oriah-mountain-dreamer/207-poziv

06.01.2012.

Tako to biva..

..kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.Jednog ću dana i ja da prođem taj zastor svih nevinih i čistih ljubavi, i osjetit ću čari pravednosti i razumijevanja.Tako jarko to želim.Moje vrijeme će tek da dođe, a s vremenom i ljubav.Velika je greška onih koji čekaju da se nešto desi i ništa pri tom ne poduzimaju, a i ja sam među njima. Čekajući vjetar u leđa, doći će i moj princ da zajedno sa mnom putuje krilima divnih trenutaka.

19.09.2011.

Sviraj mi pjesmu ljubavnu.

Upoznavši tebe, shvatila sam da život ipak vrijedi. Vratio si mi onaj osmijeh na lice koji sam tako voljela. Ne znam ni kako da te opisem. TI SI JA. Da li je to moguce ili samo još jedna, naivna zabluda kojoj sam se prepustila, bez razmisljanja!? I sve sam cekala da prodje neko vrijeme pa da ti onda posvetim ovaj post, misleci da za to nece biti potrebe, ali ipak to moram uraditi. Voljela bih vristati na sav glas da te volim, da si moj i da ti mene volis. Kao stvoren za mene. I opet sa strahom koracam u svaki dan. Zasto je to tako? Zasto se ne mogu opustiti, zasto stalno imam osjecaj da ce neko da unisti taj nas mali svijet? A ne zelim da se to desi. Danas sam, po ko zna koji put, shvatila da si savrsenstvo bez mane. Ili je i to jedna od zabluda. Voljela bih da si tu, da te zagrlim jaako, jaako i da me nikad ne pustis da odem. Da li mozemo ipak da upravljamo sobom kad se "zaljubimo do usiju" ili smo onda marionete te druge osobe ? Zelim odgovor na to pitanje! Zelim da mi kazes da nikad neces otici, ili je prerano za to. Kao da te cijeli zivot znam. Kao da disemo jednim dahom. Shjonicu !

16.06.2011.

*Zašto svaka ljubav ima kraj ?

Noći besane. Prvi poljubac. Ples na kiši. Držanje za ruku. Osmijeh. Tvoje i moje oči. I opet dođe kraj... :S Šteta !

29.05.2011.

(:

One day he will wake up and realize how amazing she really was, and when that day comes, she will be waking up next to the man who already knew!

23.05.2011.

Nije slavno plakati javno !

Bezdan bez dna. I opet ti.Ne znam zašto nisam mogla reći da jesam sretna. Tebe male stvari čine sretnim. Zato poželim da sam što manja, ponekad. A, ustvari, nema me više u tvojim molitvama, više me putem ne prate ! (: Samoća mi tako prija !

22.05.2011.

Kažu život nije lak, i moraš biti jak .. (:

Danas sam vidjela poseban sjaj u tvojim plavim očima. Falio mi je . Da, ti si mi falio ! (:

15.05.2011.

C c c c !

Da ti nije slike profila, zaboravila bih i kako izgledaš ! :@

11.05.2011.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne i buđenja u postelji punoj šećera (:

29.04.2011.

Ja sam kao flomaster . Možda nisam tvoja omiljena boja, ali jednog dana ćeš me trebati da završiš svoj crtež .

Život je igra.Ili si igrač ili postaješ igračka. ;) Eto ispadoše svi sretni i zadovoljni. A moje zadovoljstvo se krije u vašem zadovoljstvu.Jedno bez drugog ne idu.Ne znam zašto ali volim ugađati ljudima.Ipak sam tek samo igračka.

28.04.2011.

"When You Thought I Wasn’t Looking" Paulo Coelho

When you thought I wasn’t looking You hung my first painting on the refrigerator And I wanted to paint another. When you thought I wasn’t looking You fed a stray cat And I thought it was good to be kind to animals. When you thought I wasn’t looking You baked a birthday cake just for me And I knew that little things were special things. When you thought I wasn’t looking You said a prayer And I believed there was a God that I could always talk to. When you thought I wasn’t looking You kissed me good-night And I felt loved. When you thought I wasn’t looking I saw tears come from your eyes And I learned that sometimes things hurt— But that it’s alright to cry. When you thought I wasn’t looking You smiled And it made me want to look that pretty too. When you thought I wasn’t looking You cared And I wanted to be everything I could be. When you thought I wasn’t looking— I looked . . . And wanted to say thanks For all those things you did When you thought I wasn’t looking.


Stariji postovi

Zovem se čekanje tebe !
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

Volem.

"Čekat ću te do svršetka vremena..!"
"Ja sam život ljubavi moja.
Život je, mili moj, cjelovitost.
Život je čas kada se sretnu jedan muškarac i jedna žena zato što pristaju jedno uz drugo, jer imaju nešto jedno s drugim, kao što ima kiša s morem, jedno se uvijek vraća drugome, sastavnica su jedno drugome, preduvjet postojanja onoga drugog. Iz takve cjeline proizlazi nešto što je skladno, i to je život.
l zato se bojiš toga, i života i cjelovitosti, jer se čovjek ničega ne plaši toliko, pa čak ni rastezala ni vješala, kao samoga sebe, tajne s kojom se ne usuđuje suočiti. A hoće li, ljubavi moja, nakon toga biti dobro?... Ne znam.
No bit će jednostavno, sve će biti mnogo jednostavnije. A mi ćemo na tim dvjema pozornicama, u postelji i u svijetu, postati saveznici koji sve znaju o sebi, ali i o publici, i više nas neće mučiti strah. Jer ljubav je urota i savez, ne samo groznica i zavjet, suza i krik, silno ozbiljan i čvrst savez. A ja ću se držati toga saveza, sve do smrti.
Hoću li te čekati?...Pa rekoh ti, Glacomo: čekat ću te do svršetka vremena.
Jer među nama postoji nešto što ne prolazi s vremenom. " (Sandor Marai)

Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam .
"I vise nego dovoljno godina kasnije,mozda necija,mozda prosijeda i mozda bez
ikoga,ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu i sirom otvoriti prozor,mameci
ga da ti sobu oprasi polenom,prolecem.A ulicom ce upravo prolaziti mali cigan s
violinom,videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom,i zacuces ...
neku staru dobru nepoznatu pesmu koju prvi put slusas a godinama je znas.I
zaplakaces istog casa,i najzad shvatiti koliko sam te voleo... "
"S tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama samo se uporno moras praviti da je neprimecujes,pa ce se kad tad okrenuti i otici,iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola...I pazi...Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu...I onda si gotov...jer tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...I nikad te vise nece zaobici..."
"Te noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima... "
Volem Balaševića !

Volem Miku Antića !
"Nekom zabranjuju zvezde. Nekome krila. I laste Ja ne zabranjujem ništa. Sme se sve što se ne sme."
"Čovek je željen tek ako želi. I ako sebe celog damo, tek tada i možemo biti celi."
"Izmisli sopstveni horoskop i neka sve na svetu bude rođeno u tvom znaku."
"I dvadeset četvrta ljubav mora biti prva, ako je prava. I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više!"

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
7006

Powered by Blogger.ba